Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom,nUmorna od puta ostala si sa mnom.nBijela si i mirna kada sklapaš oči, nPredjelima sjajnim sada ćemo poći.nNema na tvom licu nemira ni sjene,nZauvijek si, draga, zaspala kraj mene.nnSigurni smo sada, nježna si i plaha,nAli ovdje nema života ni straha.nSad nas more čuva, sad nas kriju kiše,nJedno zvono zvoni - ne čujem ga više.nnTonemo u mraku, ali tu gdje ležišnProbija se svjetlo, ili mi se smiješiš.nSad nas more čuva, sad nas kriju kiše,nJedno zvono zvoni - ne čujem ga više…